Ante i Marija (1930-1987)
Obitelj Petrovic uzgaja masline u okolici Vodnjana od 1930-ih godina. Djed Ante je posadio prvih stotinjak stabala na parceli Spin - tada se maslinovo ulje nije prodavalo komercijalno, koristilo se u kuci, za svijece, za crkvu, i za susjede koji su dolazili s bocama i kanisteriмa kad bi im ponestalo. Baka Marija je ulje cuvala u kamenim posudama u podrumu stancije, uvijek pokriveno i u mraku.
Ante nije imao mehanizaciju - sve se radilo rucno, od berbe do presanja na staroj kamenoj presi koju je naslijedio od oca. Presanje je trajalo cijeli dan za jednu sarzu maslina, a ulje je teklo u tankom mlazu u glinenu posudu ispod prese. Kvaliteta je bila nevjerojatna - bez da je Ante znao ista o kemijskoj analizi ili polifenolima, radio je ulje koje bi danas dobilo svaku nagradu.
Ivo (1987-2012)
Ivo je preuzeo gospodarstvo kad se Ante povukao iz zdravstvenih razloga. Bio je pragmatican covjek - shvatio je da budoucnost nije u kamenim presama i glinenim posudama nego u modernoj opremi i kontroliranim procesima. Posadio je jos dvjesto stabala, otvorio pristup za traktor do svih parcela (prije se nosilo na ledjima), i poceo nositi masline u novu uljaru u Vodnjanu koja je imala moderni dvofazni sustav za ekstrakciju.
Kvaliteta je skocila odmah - ne zato sto su masline bile bolje (iste sorte, ista zemlja), nego zato sto se grozde presalo brze i na nizoj temperaturi. 2005. je dobio prvu medalju na Danu maslinovog ulja u Vodnjanu - srebrnu. Godinu kasnije zlatnu. Ivo je bio ponosan, ali je i dalje govorio da je ulje djeda Ante bilo bolje. Mozda je imao pravo.
Marina i Goran (od 2012.)
Marina je Ivova kci, Goran njezin muz. Marina je studirala agronomiju u Zagrebu sa specijalizacijom za maslinarstvo - diplomski rad joj je bio o utjecaju vremena berbe na kvalitetu istarskih ulja. Goran je informatičar koji je radio u IT tvrtki u Rijeci, zaradivao dobro, i svako jutro se budio s osjecajem da radi krivu stvar.
2012. su donijeli odluku: Goran je dao otkaz, preselili su se u Vodnjan, i preuzeli OPG od Ive koji se "umirovio" (navodnici jer i dalje dolazi u maslinik svaki dan i komentira sve sto rade). Marina se bavi maslinikom i uljem - berba, presanje, kontrola kvalitete, kemijske analize. Goran radi prodaju, marketing, kusaonicu, i sav posao s papirima koji nikome od njih ne ide od ruke ali mora se raditi.
2019. su otvorili kusaonicu u staroj stanciji pored maslinika - kamena kuca iz 19. stoljeca koju su renovirali sami. Dolaze lokalni gosti, turisti iz Rovinja i Pule, ponekad grupe iz hotela. Nista pretenciozno - stol, cetiri ulja, komad kruha, i razgovor o tome kako nastaje dobro ulje i zasto jeftino ulje iz supermarketa nema nikakve veze s pravim maslinovim uljem.